Korice i njihove knjige

Knjige odabirem po koricama. Zvuči ružno, poput "djevojke odabirem po njihovu nosu" ili "prijatelje biram po frizuri", ali, istina je katkad takva - ružna. Što se nikako ne može reći za knjige koje napuštaju svoju ubožnicu (knjižnicu) u mojoj torbi. One su uvijek nove, velike i šarene. Po par knjižničkih polica, koje smatram pogodnim za svoj ukus, pogledom uvijek tražim one ružičaste i ružičasto-plave. Ako uočim traženu duginu nijansu, stražnja korica mi oda komadić radnje ili reakciju poznatih čitatelja. To su, većinom, teme obojene poput njihovog omotača, vesele i lepršave, (pomalo) seksi i (podosta) maštovite. Tu i tamo zavirim, ipak, u stranice između spomenutih korica. Prvo, jer je broj ružičastih i ružičasto-plavih knjiga prilično ograničen, pa postoji mogućnost da oko stote stranice shvatim da sam je već pročitala. Drugi razlog neću ni napisati, jer je još površniji od biranja prema koricama. 

U nekoliko osmica kroz regale, uključeno čučanje, naginjanje glave do granice istegnuća vratnih mišića i neuspješnih pokušaja vraćanja neodgovarajućih knjiga među druge dvije nesimpatične knjige, koje se uvijek namjerno (vjerojatno iz olakšanja što napokon nisu natiskane poput kokoši u onim američkim farmama koje broje 1,4 milijuna nesilica) rašire i uzrokuju pljusak odabranih djela iz mojeg pretrpanog zagrljaja na pod, uzmem dvije-tri debele i vježbam bicepse do doma.

I uvijek su iste. Ništa čudno, s obzirom da ih uvijek biram po istim kriterijima. Ništa razočaravajuće, jer volim čitati bez stresa da će možda nesretno završiti. Valjda zato i volim čitati - rom.-kom. i fantasy knjige održavaju moj optimizam i dobru volju. A da bih te lijepe osjećaje podijelila sa što više ljudi, takve priče sam i sama počela pisati - neopterećujuće i... pa... slatke :) Dobro, tu i tamo će mi se ponekad potkrasti koja sjetna, ali je slobodno preskočite, kao što ja preskačem dijelove gdje glavne junakinje zaribaju nešto na skroz idiotski način (čitaj: preskačem sve ono što sam i ja zaribala, na idiotski način). Ponešto će biti izmišljeno, nešto izljev realnih frustracija i sigurno će biti hrpa sladunjavih kobasičastih (zbog dužine, ne) lamentacija. I zagrada, volim zagrade. I volim veznik "i". I jednoroge. Magične.

Uglavnom, nadam se da ću ovaj put imati više sreće s blogom, tj. pisati češće, bolje, i da mi se, ovaj put, blog neće strgati. Nemojte me pitati kako je moguće strgati blog. Jednostavno prihvatite da je moguće. Kao postojanje Nessie ili malih zelenih u Roswellu. Do čitanja!